Na ispitu iz mirnih vina svijeta WSET Diplome u siječnju, prvo je pitanje glasilo da se na primjerima iz raznih vinskih regija argumentira je li Grenache bolji kao monosortno vino ili u kupaži. Kako su pitanja na razini WSET (Wine and Spirits Education Trust) Diplome uglavnom vezana za aktualne trendove, zanimljivo je da je ovo posvećeno sorti koja do nedavno nije uživala naročit ugled, a na hrvatskoj se vinskoj sceni na etiketama viđala u tragovima. No ako pratite što se dešava po vinskim supkulturama, a sada već i u mainstreamu relevantnog vinskog tiska, pitanje se gotovo pa moglo predvidjeti.

Piše: Janica Tomić, Wine Academy Croatia

Bedževi s natpisom Grenachista kao znak inicijacije u istoimenu udrugu proizvođača i zaljubljenika u sortu ili popularne majice s natpisom In Grenache We Trust i Gang of Grenache koje kruže sajmovima od Londona do Bukurešta, ilustracije su renesanse sorte i njezinog odjeka u najudaljenijim kutovima vinskog svijeta.

UNDERDOG

Grenache ima odličnu priču – onu o ružnom pačetu ili neopjevanom heroju, koji je predugo sudjelovao u mnogim sjajnim vinima svijeta, ali rijetko pokupio zasluge. Njegovo ime slavimo na tzv. International Grenache Day svakog rujna. Ono originalno glasi garnacha (tinta, a osim crne postoje i bijela i siva mutacija) jer se smatra da potječe iz Španjolske, odakle se preko Pirineja širila po jugu Francuske, gdje je danas najviše i ima. U Novom svijetu je prva asocijacija na grenache Australija, gdje je bila najrasprostranjenija sorta dok ju nisu istisnuli shiraz, cabernet sauvignon i druga internacionalna imena. Sličan je scenarij doživjela u nečem što se danas percipira kao prenagla modernizacija dijela europskog, npr. španjolskog vinarstva – i ispravlja zadnjih godina, između ostalog, povratkom autohtonim sortama.

Jedan od glavnih razloga statusa prezrene sorte je taj da grenache dobrim dijelom koristi za proizvodnju roséa, vina koje tradicionalno nije kotiralo visoko. Roséi od grenachea tipični su za Provansu i jug Francuske, uključujući i južnu Rhônu (gdje je i regija Tavel, distinktivna po ‘ozbiljnijim’, tj. tamnijim, vinoznijim roséima), za dijelove španjolske poput Navarre, za Kaliforniju (White Grenache je alternativa popularnom White Zinfandelu) i drugdje.

Ako se sjetimo da proizvodi rosé, lako je zapamtiti karakteristike sorte: vina su laganije boje, aroma crvenog voća (najčešći aromatski profil grenachea uključuje senzacije jagode, maline i note bijelog papra, a kompleksniji spektar i tamnije voće, zemljane, začinske i herbalne arome, kao i često spominjanu mineralnost u kontekstu grenachea). Ono što ne pogoduje ružičastim vinima su tipično umjerene do nižih kiselina i visoki potencijalni alkohol – što se u proizvodnji roséa tipično neutralizira ranijim branjem, da bi se zadržala svježina i pitkost.

Zbog nedostatka kiselina, punijeg tijela i alkohola grenacheu se često traži partnere u kupaži. Dodatan je razlog laganija boja, kod grenachea pojačana sklonošću oksidaciji. (Tradicionalno se intenzitet boje zna vezati za kvalitetu, ali kao što su pinot noir, nebbiolo, nerello cappuccio i druge bljedunjave kultne sorte pokazale, njima ne nedostaje baš ništa, pa ni boje). Taj je status sorte u sjeni poznatije sorte još jedan razlog anonimnosti grenachea: Španjolskoj je taj slavniji partner u kupaži tipično tempranillo, drugdje tu ulogu igra syrah/shiraz, kao i ostale mediteranske sorte: cinsault (npr. u roséima), mourvèdre/monastrell itd.

U toj mediteranskoj kombinaciji ulazi u najpopularnije kupaže, poput GSM-a (grenache, syrah i mourvèdre), kao slavnu varijantu grenachea u kupaži s još dvanaest sorti – Châteauneuf-du-Pape (odnosno pristupačnije varijante u regijama satelitima Châteauneufa poput Gigondasa i Vacqueyrasa). Rijetki su i kultni primjeri Châteauneufa kao stopostotnog grenachea, poput Château Rayasa, Barbe Rac M. Chapoutiera ili Not for you kojeg potpisuje Domaine Pierre Usseglio& Fils.

POVRATAK POTISNUTOGA

Renesansu grenachea moguće je pratiti na sve istaknutijim i gušćim punktovima vinske karte. Jedan od njenih originalnih krajolika je Priorat, regija južno od Barcelone čije je ultra tradicionalne strme vinograde (preporuka za posjet, i slavne vinarije su zadivljujuće gostoljubive) nekolicina vinara poput René Barbiera odlučila oživjeti 80-ih, oduševljena raznim faktorima lokalnog terroira. Među njima su visoko kotirali stari nasadi grenachea jer je loza otporna na štošta, može doživjeti visoku starost i tada daje sjajne rezultate.

Autori kultnih grenachea iz tog kraja su Alvaro Palacios (njegova L’Ermita je jednoglasno jedno od najvažnijih vina novijeg španjolskog vinarstva), Terroir al Limit, Mas Doix itd., ali Španjolska danas nudi kaleidoskop i cijenom često povoljnijih primjera sorte iz većih regija ili regija u usponu, kakva je npr. Méntrida pokraj Madrida (Bodega Jiménez-Landi ili kasniji projekti Daniela Landija zanimljivi su primjeri nove generacije vinara).

Bedževi s natpisom Grenachista kao znak inicijacije u istoimenu udrugu proizvođača i zaljubljenika u sortu ili popularne majice s natpisom In Grenache We Trust i Gang of Grenache koje kruže sajmovima od Londona do Bukurešta, ilustracije su renesanse sorte i njezinog odjeka u najudaljenijim kutovima vinskog svijeta.

I jugom Francuske se širi grenašofilija pa se i u regijama kao što su Banyuls ili Maury, poznatima po proizvodnji likerskih vina (vins doux natureles), stari nasadi grenachea prenamjenjuju u sve traženija suha vina. Sve je više ima i u zemljama poput Italije gdje sorta nema jaču tradiciju, s izuzetkom Sardinije, regije koja se i dalje teško miri s tvrdnjom da cannonau (lokalni sinonim za grenache) nije originalno sardinijska biljka i primjerima kao što je Mamuthone Giusepea Sedilesua dokazuje originalnost svoje ekspresije sorte.

U Australiji su slične spoznaje vratile proizvođače starim nasadima grenachea, s klasičnim regijama kao što su Barossa ili McLaren Vale, odnosno vinarijama poput Torbrecka, Charlesa Meltona ili, i kod nas dostupnog, D’Arenberga. Najmasovniji novosvjetski projekt dešava se, međutim, u Americi gdje su sadnju sorti tipičnih za dolinu Rhône inicirali još 1980-ih proizvođači od milja zvani Rhône Rangers. Njima su se u novije vrijeme pridružila kultna vina koja od grenachea rade pojedinačne vinarije kao što su Ridge, Sine Qua Non i Tablas Creek, ali i cijele regije, od Washingtona do Lodija (gdje sortu promiču i geslima poput Pinot Noir regije Lodi).

TOPLA BUDUĆNOST

Povratak Grenacheu treba promatrati kako u kontekstu rastućeg interesa za autohtone ili ‘alternativne’ sorte, tako i za vina iz toplijih klima općenito (kako je jedan komentar sažeo: „There are only so many cool climate areas in California“). Globalno zatopljenje mantra je u pojašnjenjima popularnosti i predviđanjima svijetle budućnosti sorte, kao što su i ekspresije terroira koje je u stanju pokazati, od škriljevca i vulkanskog tla u Prioratu do vapnenačkog tla ili oblutaka južne Rhône. Tamo grenache daje sjajna vina, ništa manje karakterna i kompleksna zato što dolaze iz toplijih klima – dapače.