Na nedavno održanim “Vinskim razgovorima s Tomislavom Stiplošekom”, sudionici su razgovarali o vinskim festivalima te predstavili dvije male obiteljske vinarije s posebno dobrim vinima. Događaj je tradicionalno održan uz plate iz ponude kavane Procaffe. I ovoga puta su organizatori i gosti pripremili iznenađenja i poklone za publiku.
Ovoga puta predstavljene su vinarija Stručić iz Ludbrega (okolica Varaždina, Podravina) i vinarija Mikulić iz Mokala (Pelješac). Riječ je o dvije male vinarije sa sličnim obiteljskim pričama – mlade vinarije u počecima razvoja s ljubavlju nastavljaju obiteljsko nasljeđe uz podršku roditelja koji se bave primarno ugostiteljstvom, a kako kaže Stiplošek: “Kad god je to moguće, treba spajati zelenu i plavu Hrvatsku.”
Supružnici Tomislav i Sanja Stručić (vinarija Stručić) prezentirali su novi smjer svojih vina, odležanih i maceriranih… Sudionici su kušali pjenušac Blanc de Blancs, Graševina Natur i Chardonnay sur-lie, s tim da je Graševina Natur ovo bilo pretpremijerno predstavljanje.
Antonio Mikulić proizvodi moćne plavce s položaja Postup koji odražavaju ljubav prema dalmatinskom kršu i kristalno plavom moru. Ove godine su prvi put napravili Pošip, od grožđa iz Smokvice (otok Korčula), ali on još nije spreman za prezentaciju pa je publika ovom prilikom kušala njihov Postup i vino Don Josip – Postup Selekcija. Vinariji Mikulić je ovo bila prva javna prezentacija Zagrebu, izuzevši nastup na Zagreb VINOcom festivalu.
O kvaliteti prezentiranih vina obje vinarije možda najbolje govori komentar novinarke Sanje Plješa kako su to “ozbiljna vina za ozbiljne cure”, s kojim su se složili svi u publici, osim muškog dijela koji se požalio da bi i njih trebalo uključiti u tu izjavu.
Uz priču o predstavljenim vinima, događaj ima svaki put glavnu temu, a to su ovoga puta bili vinski festivali. Gošća komentatorica bila je Sanja Muzaferija, predsjednica udruge Women of Wine (WOW). Govoreći o vinskim festivalima nametnulo se pitanje: Ima li ih previše u Hrvatskoj? Komentari su bili razni – počevši od Sanje Muzaferije koja je rekla da ih možda ima malo previše pa sve do komentara novinara Tomislava Radića koji zastupa tezu “što više, to bolje”. Međutim, zaključak je ipak da bi se festivali, osim nekoliko većih i značajnijih, trebali specijalizirati – baš poput Pink Daya ili Salona pjenušaca. No za pretpostaviti je da će sama kvaliteta pojedinih festivala odrediti broj izlagača i posjet publike, što će opet samo po sebi iskristalizirati festivale koji u nekom segmentu imaju svoju vrijednost.
Svaki “Vinski razgovori”, uz zanimljive teme i degustacije koji pružaju jedinstven doživljaj, nekome iz publike donose dodatno iznenađenje. Ovoga puta jednog sudionika ručkom za dvije osobe odlučio je počastiti restoran “Sofra” koji se nalazi u Green Gold centru, a čije ime je postalo sinonim za bosansku gastronomiju u Zagrebu. Vrhunska ponuda bosanskih delicija i tradicionalnih specijaliteta koji se poslužuju u autohtonom bosanskom ambijentu itekako ga je zasluženo smjestila u sam vrh restorana koji nude tradicionalnu kuhinju.
