Dalmatinska zagora ističe se ljepotom, prirodnim bogatstvima, kulturnom baštinom i povijesnim naslijeđem pa je savršen prostor za razvoj ruralnog turizma. Ovaj se životopisni kraj može razgledati krenete li sačuvanim ostacima rimskih cesta razbacanim po prostoru splitskog zaleđa. Uz njih možete pronaći zaštićene krajolike poput kanjona Cetine, Prološkog, Crvenog i Modrog jezera, špilje Vranjače, ostataka nekropola, rimskih logora i utvrda…
Piše: Alma Radoš, PR i marketing ekspert
Jedna od takvih utvrda ne predstavlja samo prvoklasnu turističku atrakciju, nego i geografski razdvaja obalu i zaleđe. Riječ je o tvrđavi Klis udaljenoj tek devet kilometara od Splita, jednom od najljepših fortifikacijskih zdanja u Hrvatskoj, koja je u prošlosti zbog strateškog značaja imala istaknuti obrambeni položaj.
Tko je kontrolirao Klis kontrolirao je ulaz u Dalmaciju pa su tvrđavu osim predziđem kršćanstva nazivali i ključem Dalmacije ili vratima Splita. I danas se u ovom kraju prepričavaju legende vezane uz najveću bitku u povijesti Klisa koja se vodila početkom 16. Stoljeća, u vrijeme velikog turskog prodora u ove krajeve.
Gotovo dva i pol desetljeća odolijevali su kliški uskoci turskim navalama, sve dok im u borbi 1537. nije poginuo kapetan i knez Petar Kružić nakon čega su Turci zauzeli tvrđavu. Ovu bitku svakog srpnja oživi povijesna postrojba Kliških uskoka u dvodnevnom spektaklu unutar očuvanih zidina tvrđave koje osvajači nikada nisu uspjeli porušiti.
U CETINSKOJ KRAJINI
U središnjem dijelu Dalmatinske zagore smješten je Grad Sinj, centar Cetinske krajine, prostora koji se geografski i životno vezuje uz krašku rijeku Cetinu. Iako je najpoznatiji po Sinjskoj alci i Svetištu čudotvorne Gospe sinjske, koja je prema legendi 1715. spasila grad od Turaka, Sinj obiluje kulturnom baštinom. Na brežuljku Kamičak izdiže se istoimena utvrda iz 1712., na jugozapadnoj strani povezana s kvartirom (vojarnom za konjicu), današnjim Alkarskim dvorima.
I Sinj i Cetinska krajina od davnina su vezani uz uzgoj konja. Konjički klub Alkar, osnovan 1968., iznjedrio je vrhunske jahače i državne reprezentativce, a uz njega danas postoje konjički klubovi Mustang, Alamo i Sokol. Stoga ne čudi da je Sinj tradicionalno domaćin galopskim i preponskim turnirima, a jedna od najatraktivnijih hrvatskih manifestacija – Sinjska alka, održava se neprekidno od 1717., svakog kolovoza.
Ovo viteško konjičko natjecanje uvršteno je na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne baštine, baš kao i rera, ganga ili ojkalica, poseban način pjevanja ovoga kraja nastao potresanjem glasa, ali i impresivno nijemo kolo iz susjedne Vrlike, slikovitog gradića snažno obilježenog spletom planina, rijekom Cetinom i jezerom Peručom.
Tamo se nalazi i Crkva sv. Spasa s najstarijim zvonikom u Hrvata iz 9. stoljeća, potom arheološko nalazište Koljani i vrlička Česma iz vremena cara Franje Josipa. Svakog ljeta u srpnju Hrvatsko narodno kazalište pored Česme izvodi popularnu hrvatsku operu „Ero s onoga svijeta“.
Iako je jednako atraktivna na svim kazališnim pozornicama u Hrvatskoj, doživjeti je u njenom prirodnom okruženju, u Vrlici, neponovljivo je iskustvo. Naime Nijemo kolo i bogati folklor te napjevi Dalmatinske zagore bili su neiscrpan izvor inspiracije Jakovu Gotovcu, njezinu kompozitoru, dok je veliki književnik Milan Begović, rođeni Vrličanin, libreto napisao prema narodnoj priči.
PRVI NOGOMETAŠ
Posjet Cetinskom kraju nije potpun ako ne zavirite u Trilj, grad u kojem se prvi puta zaigrao nogomet, i to u 1. stoljeću prije Krista, a prvi nogometaš bio je Rimljanin, dječak Gaj Liberije. Reljef s njegovim likom iz 2. stoljeća danas je sastavni dio fasade na jednoj kući u Sinju. Čini se da je tamo dospio iz triljskog Garduna, područja na kojem su Rimljani utvrdili Tilirium, vojni logor VII Rimske legije za gotovo 6 tisuća legionara.
Riječ je o prvorazrednoj atrakciji koja se izdiže Trilja, s prepoznatljivim mostom preko Cetine, u rimsko doba poznatog kao Pons Tiluri preko kojeg su prolazile tri najvažnije ceste u Dalmaciji. No posljednjih godina, prvenstveno zahvaljujući Cetini, Trilj se nametnuo kao destinacija pustolovnog turizma, a nezaobilazna je gurmanska destinacija sa specijalitetima autohtone kuhinje poput arambašića, janjetine na lešo, teletine ispod peke, koštradina, divljači, pršuta, ali i cetinskih pastrva, žaba i rakova.
U IMOTSKOJ KRAJINI
Na putu prema Imotskom ne propustite dva fenomena – Crveno i Modro jezero, zaštićene spomenike prirode. Iako se nekoliko puta dogodilo da je za vrijeme ljetnih mjeseci i većih suša Modro jezero presušilo te se na njegovom dnu nekoliko puta umjesto picigina odigrala nogometna utakmica, prošlog ljeta to nije bio slučaj zahvaljujući obilnim kišama koje su padale tijekom zime i proljeća.
Za razliku od Modrog jezera, do čijih obala vode uređene serpentine, zbog strmih litica Crvenom jezeru nije moguće pristupiti. S tristotinjak metara dubine nikad nije presušilo i jedno je od najdubljih jezera u Europi. Uz njega se veže legenda o bogatom, ali oholom i škrtom Gavanu, čiji su se dvori urušili nakon što je njegova supruga odbila pomoći anđelu prerušenom u prosjaka.
Imoćani tvrde kako se i danas iz dubina Crvenog jezera čuju krici Gavana i Gavanice. Čini se da legenda nije obeshrabrila pustolove i znanstvenike pa je danas jezero mamac međunarodnim ronilačkim i speleološkim ekspedicijama te mnogobrojnim izletnicima koji jednostavno uživaju u pogledu prema nepreglednim dubinama i crvenim stijenama na njegovom rubu po kojima nosi ime.
U blizini Imotskog smjestio se Vrgorac, kojeg zbog ljepote nazivaju i biserom Dalmatinske zagore. Prošećite njegovim ulicama do Gradine, obiđite njegove kule, a svakako onu u kojoj se rodio pjesnik Tin Ujević, i upoznajte ovu izletničku destinaciju degustirajući salate od samoniklog proljetnog divljeg bilja ili jagode koje su u svibnju njegov zaštitni znak te zavirite u podrume vrgoračkih vinara.
