Prije nešto više od godinu dana, 25. veljače 2020. godine, i službeno je počela hrvatska borba s pandemijom Covid-19, kada je prvi slučaj te bolesti potvrđen u Republici Hrvatskoj. Od tada je agencija Hendal počela intenzivno mjeriti raspoloženje hrvatskih građana po pitanju pandemije koje vam, zajedno s drugim dostupnim podacima, donosimo u pregledu naše godine dana života s koronavirusom
Piše: Irena Starman Frančić, Senior Project Manager, Hendal
Strah od zaraze raste s brojem novooboljelih, dok je obrnuti trend za zadovoljstvom mjerodavnim institucijama. Ipak, nakon pada zaraženih u siječnju zadovoljstvo mjerodavnim institucijama raste. Svibanj se pokazuje kao najrelaksiraniji mjesec u kojem je strah od zaraze, ali i percepcija negativnog utjecaja pandemije na životne aspekte niži. Ipak, generalno, građani smatraju kako pandemija najnegativnije utječe na njihovu financijsku situaciju, a od rujna raste i percepcija negativnog utjecaja na osobni i obiteljski život. Dolazak cjepiva nije donio olakšanje za sve – povjerenje u cjepiva i namjera cijepljenja su relativno niski među našim građanima.
Podatak koji se svakodnevno objavljuje i koji „kroji“ nove politike i odluke te tako utječe na naš život je službeni broj novooboljelih. U proteklih godinu dana već je postalo uobičajeno pratiti taj broj i on je bio jedna od glavnih tema svih naših razgovora. Osim te službene statistike, Hendal je od početka svojih istraživanja o utjecaju pandemije svaki mjesec pratio i strah građana od zaraze te zadovoljstvo radom mjerodavnih službi.
Građani RH iskazivali su veći strah od zaraze s porastom broja novooboljelih, pri čemu je razina straha bila najniža u svibnju dok u listopadu počinje značajnije rasti. S padom broja novooboljelih u siječnju, značajno pada i strah od zaraze. Obrnuti trend, pak, pokazuje zadovoljstvo mjerodavnim službama: što je zaraženih bilo više, zadovoljstvo djelovanjem službi se snižavalo. U srpnju su prvi puta građani pokazali manje zadovoljstvo radom mjerodavnih službi nego strah od zaraze, a u siječnju ipak vidimo kako je zadovoljstvo mjerodavnim službama ponovno poraslo. (Hendal, travanj 2020.-siječanj 2021.)
Tijekom većine mjeseci u kojima je trajalo mjerenje, građani su smatrali kako će pandemija imati negativni utjecaj na njihovu financijsku situaciju. Slijede osobni život i zaposlenje, dok najmanje negativan utjecaj epidemija ima na obiteljski život građana. Svi parametri bilježe pad očekivanja negativnog utjecaja u svibnju, dok je vidljivo kako od rujna do studenog raste percepcija negativnog utjecaja pandemije na osobni i obiteljski život. Tijekom ljeta percepcija negativnog utjecaja na sve aspekte je gotovo nepromijenjena. (Hendal, travanj-studeni 2020.)
S pojavom cjepiva, otvorila su se nova pitanja povjerenja i namjere cijepljenja. Rezultati iz siječnja 2021. pokazuju kako u Hrvatskoj 39% građana nema povjerenja u novo cjepivo dok se njih 36% ne planira cijepiti. (Hendal, siječanj 2021. N=500)
OČEKIVANJA OD GOSPODARSTVA
Percipirano je kako pandemija najnegativnije utječe na gospodarstvo općenito, javni dug, turizam, stupanj nezaposlenosti. S porastom novozaraženih raste i percepcija negativnog utjecaja pandemije i na ostale aspekte. Posebno se uočava gotovo linearan rast percepcije lošeg utjecaja pandemije na zdravstvo dok se percepcija lošeg utjecaja pandemije smanjuje za visinu prosječne plaće.
Tijekom svih mjeseci u kojima smo mjerili utjecaj pandemije na razne gospodarske aspekte, građani procjenjuju kako će pandemija najlošije utjecati na gospodarstvo općenito, javni dug, turizam i stupanj zaposlenosti. Tijekom mjerenog razdoblja uočava se kako postoji trend porasta percepcije negativnog utjecaja pandemije na zdravstvo, obrazovanje, društveni život i slobodnu kretanja, dok se smanjuje percepcija lošeg utjecaja pandemije na visinu prosječne plaće. (Hendal, travanj-studeni 2020.)
U pandemiji smo promijenili neke naše potrošačke navike. Kupujemo rjeđe, ali pojedinačno veće vrijednosti. Nismo značajno promijenili lanac u kojem kupujemo (globalno, nešto više u conviniencu i diskonterima), ali zato više kupujemo online. Također, više koristimo digitalne usluge (naročito starija generacija, tzv, baby boomeri) te više plaćamo karticama.
PROMJENE POTROŠAČKIH NAVIKA
Nastupom lockdowna u ožujku došlo je do promjena našeg ponašanja. Socijalni kontakti, putovanja, školovanje, rekreacija bili su zaustavljeni/promijenjeni, no u ekonomskom gledištu najznačajnije su promjene nastupile u načinu na koji kupujemo. I službeni podaci HGK govore kako je u travnju došlo do značajnog pada prometa na malo. Ono što je primijećeno kao značajna promjena u ponašanju potrošača jest manja učestalost kupovine, ali zato veće vrijednosti pojedinačne kupovine. To je ponašanje drastično promijenjeno upravo utjecajem novih pandemijskih okolnosti, ali se isti trend uočava i danas, iako u nešto manjem obimu. Tim podacima govori u prilog i prikaz grocery heartbeata Kantarovog FMCG word panela.
U Hrvatskoj je u ožujku, na početku pandemije, istraživanje pokazalo kako je 39% građana kupovalo općenito više nego prije (češće su to navodile žene), pri čemu je veća kupovina bila prisutnija u obalnim regijama. Ono što se u najvećoj mjeri kupovalo više nego obično je mlijeko, brašno, kvasac, riža, tjestenina i WC papir. (Hendal, ožujak 2020. N=500)
Navike kupovanja prema određenom trgovačkom lancu nisu uočene, tj. većina građana izjavljuje kako većinom kupuju u istom trgovačkom lancu kao i prije (Hendal, rujan, N=500). Osim što većinom nisu promijenili trgovački lanac u kojem kupuju, građani su svakako promijenili način na koji kupuju. Tako, u općem porastu korištenja digitalnih usluga, jedna od digitalnih usluga koja se u najvećoj mjeri povećala jest kupnja putem interneta. U kolovozu i rujnu čak 36% građana navodi kako koriste kupnju putem interneta više nego prije početka epidemije (Hendal, kolovoz- rujan, N=1000).
Službeni podaci također pokazuju kako je rast online trgovine u prvih 6 mjeseci 2020. iznosio 14% te, dodatno, kako je u vrijeme trajanja lockdowna, porast online trgovine svježom hranom bio 7 puta veći nego inače (HGK). Globalna istraživanja pokazuju kako uslijed pandemije Covid-19 srednji rast bilježe convinience (3,6%) i diskonteri (4,4%), dok najveći rast u odnosu na vrijeme prije pandemije bilježi online kupnja (22%). (Kantar, A global view on how Covid-19 is tranforming FMCG and retail environment, 2020.)
S obzirom na to da je epidemija očito najveću promjenu u navikama kupnje učinila upravo u povećanju digitalizacije društva, valja spomenuti kako su te promjene u digitalizaciji vidljive i u povećanju korištenja digitalnih aplikacija za sastanke, aplikacije za naručivanje hrane te digitalno učenje i medicinske usluge (Hendal, kolovoz-rujan, N=1000).
Zanimljivo je kako Hendalovo istraživanje pokazuje da su upravo stariji od 55 godina u značajnoj mjeri koristili digitalne usluge, i to po prvi puta. To ukazuje da je i generacija, od koje se to možda nije očekivalo, pokazala interes i usvojila nove navike i time se polako počela „seliti“ na nove platforme. I globalni trendovi pokazuju kako su tzv. baby boomeri ostvarili značajan porast online kupovine, ali i kako su internet i društvene mreže u porastu kao izbor informiranja te generacije (Hootsuite social trends 2021).
Epidemija je također promijenila i način na koji plaćamo, smanjujući plaćanje gotovinom, a povećavajući plaćanje karticama ili uplatama na transakcijski račun (Hendal, rujan, N=500). Rezultati očekivanja građana pokazuju kako su sve ove promjene postale trajne i kako se većinom nastavljaju koristiti i/ili planiraju nastaviti koristiti.
Mogli bismo reći da je pandemija promijenila naša ponašanja, ali ne privremeno, nego trajno, barem u nekim dijelovima i u nekoj mjeri. To se primarno odnosi na daljnje korištenje (novootkrivenih) digitalnih usluga, ali i načina plaćanja, dok se trend manjeg broja kupovina, ali kupovina veće vrijednosti i dalje vidi, ali u manjoj mjeri.
PROMJENE OSTALIH NAVIKA
Proljetni lockdown smanjio je korištenje javnog prijevoza, a nakon ukidanja restrikcija u svibnju prvo smo popili kavu/piće u kafiću. Očekivano, ljetni mjeseci donijeli su nam manje inozemnih putovanja. Osim što je pandemija promijenila način na koji kupujemo, utjecala je i na ostale segmente života.
Tijekom ožujka 34% građana koji koristi javni prijevoz prestalo ga je koristiti (Hendal, ožujak 2020. N=400) dok je za vrijeme proljetnog lockdowna građanima očito najviše nedostajalo druženje u kafićima. Tako je 48% građana u svibnju nakon ukidanja restrikcija najprije popilo kavu ili piće u kafiću (Hendal, svibanj 2020. N=400).
U vremenu približavanja ljeta, postavljalo se pitanje otvaranja granica i turističkih putovanja. U odnosu na 2019. građani su planirali znatno manje putovati, naročito izvan RH. U odnosu na 2019. kada je unutar Hrvatske putovalo 65% građana, u ljeto 2020. to je planiralo njih 60%. Što se tiče putovanja izvan RH, pad je još značajniji: u 2019. 20% građana putovalo je u inozemstvo dok je u ljeto 2020. to planiralo tek njih 9% (Hendal, lipanj 2020. N=500).
COVID I PSIHOLOŠKO STANJE
Broj zaraženih gotovo reflektira pojavnost anksioznih i depresivnih stanja, pa je tako i kod nas zabilježeno povećanje depresivnosti kod građana. Poseban izazov i nove strahove predstavlja organizacija života roditelja koji iskazuju pojačanu zabrinutost oko istodobnog održavanja nastave i rada od kuće, ali i od organizacije primarne zdravstvene skrbi u situaciji pandemije.
Stanje straha od zaraze uz stalne loše vijesti iz zemlje i svijeta te lockdown i ekonomska neizvjesnost zasigurno su utjecale i na psihološko stanje građana. Već u svibnju 58% građana iskazuje da su zbog uvođenja restrikcija pojačano zabrinuti (Hendal, svibanj 2020. N=400). U kolovozu i rujnu preko 30% građana iskazuje porast depresivnosti, anksioznosti i usamljenosti, a 40% građana ima potrebu za razgovorom s bliskom osobom (Hendal, rujan, N=500). Ovakvo stanje nije novost. I drugi međunarodni podaci pokazuju trend zrcaljenja krivulja koje pokazuju broj zaraze i povećanje depresivnih i anksioznih stanja te je trend „pandemijske usamljenosti“ prepoznat kao jedan od izazova za 2021 (Trendhunter 2021 Trend Report).
Dodatno, svjedoci smo novog načina obrazovanja koje je učenike iz škole premjestilo na učenje na daljinu. S obzirom na situaciju lockdowna i samoizolacije u slučaju kontakta s COVID pozitivnom osobom, bili smo svjedoci situacija u kojem su svi članovi kućanstva morali iz istog doma obavljati svoje radne/školske zadatke. Često pri tome nisu imali svu potrebnu opremu, internetsku infrastrukturu ili prijeko potrebnu koncentraciju i radni elan. Najbolje to znaju roditelji male ili školske djece koji su se s novom organizacijom nastave našli i u dodatnim izazovima. Ne čudi stoga što je na početku školske godine 2020./2021. značajno porastao strah roditelja od istodobnog održavanja nastave na daljinu i rada od kuće, pri čemu je u rujnu navedenu zabrinutost iskazalo 30% roditelja (Hendal, rujan, N=500). U studenom je zabrinutost roditelja dodatno porasla i oko načina organizacije primarne zdravstvene skrbi u slučaju okolnosti pandemije Covid-19 (Hendal, studeni, N=500).
*Sva Hendalova istraživanja čiji rezultati su praćeni u proteklih godinu dana i koji
su korišteni u prikazanim analizama, provedeni su online metodom na nacionalno
reprezentativnom uzorku građana RH.
