“Hrvatska ima 10 posto kreveta u hotelima jer nekretninski biznis s apartmanima nekontrolirano raste”
Na okruglom stolu Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) “Ključni izazovi hrvatskog turizma?” vodeći turistički stručnjaci upozorili su na neodrživost daljnje ekspanzije apartmanizacije te pozvali na hitnu promjenu poreznog tretmana najma privatnog smještaja
Hrvatska mora pod hitno zaustaviti nekretninski biznis namijenjen kratkoročnom turističkom najmu i povećati udio organiziranog smještaja, najvažnija je poruka okruglog stola koji je organizirala Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) pod nazivom “Ključni izazovi hrvatskog turizma?”.
U Hrvatskoj je trenutno u ponudi ukupno 1,8 milijuna kreveta, pri čemu je samo u prošloj godini na tržište stavljeno 55.000 novih kreveta u privatnom smještaju. Zbog takve strukture Hrvatska ima najmanji udio hotelskih kreveta od svih zemalja u Europskoj uniji – svega 10 posto smještaja je u hotelima i taj udio pada zbog ulaganja u takozvane ‘hladne krevete’, koja su potaknuta i činjenicom da je taj biznis gotovo neoporezovan.
Treba jasno razlikovati pravi obiteljski smještaj kod domaćina od ulaganja u nekretnine koje služe samo za kratkoročni turistički najam. Smještaj kod domaćina je hrvatska posebnost i bogatstvo turističke ponude te ga treba i dalje njegovati, međutim potrebno ga je jasno razlikovati u svim aspektima od nekretninskog biznisa koji je namijenjen kratkoročnom najmu, poručeno je na okruglom stolu.
Hrvatska udruga poslodavaca je u potrazi za mogućim rješenjima organizirala okrugli stol na kojemu su sudjelovali Irena Weber, glavna direktorica HUP-a, Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma, Tomislav Popović, predsjednik Uprave Maistra, te Branko Bogunović, HD Consulting; Fakultet ekonomije i turizma u Puli.
Irena Weber je u raspravi istaknula kako je Hrvatska porezni raj za ulagače u nekretnine koje služe za kratkoročni turistički najam jer je jedini porez izrazito niski paušal.
„Od 2017. na tržište je stavljeno 300.00 novih kreveta, s time da to nisu više obitelji koje iznajme jednu ili dvije sobe, već ozbiljni nekretninski biznisi koji ne plaćaju nikakav porez, ne zapošljavaju niti uplaćuju u mirovinski i zdravstveni sustav. Spomenuti problem se pritom ne odnosi samo na smještajni disbalans na obali, nego i na cijelu gospodarsku situaciju u zemlji. Niz je negativnih posljedica poput pada interesa za obrazovanje i rad pa se devastira i tržište rada jer će mnogi umjesto posla i studiranja odabrati iznajmljivanje apartmana“, objašnjava Weber te dodaje da nije da se oporezivanje tih dohodaka mora izjednačiti s poreznim tretmanom svih ostalih dohodaka.
I dok su na jednoj strani apartmani i nekomercijalni smještaj koji plaćaju tek paušale za najam s druge strane turizam razvijaju turističke kompanije koje plaćaju sve poreze, doprinose razvoju lokalne zajednice i zapošljavaju, konstantno investiraju te su nositelji turističkog razvoja cijele destinacije. Oni pak u odnosu na paušale imaju 10 puta veći porezni teret, na što su upozorili stručnjaci.
Veljko Ostojić je istaknuo da postoje tri ključna izazova u hrvatskom turizmu. Prvi je svakako izrazito loša struktura smještajnih kapaciteta u kojem dvije trećine čine kreveti u privatnom smještaju i vikendicama, a svega 10 posto kreveti u hotelima. Druga dva izazova vezana su uz radnu snagu i sustav poticanja investicija hotelskih kapaciteta i drugih oblika smještajnih kapaciteta koji proizvode visoku dodanu vrijednost.
„U godini dana Hrvatska je dobila 55.000 novih kreveta u privatnom smještaju, što je ekvivalent 110 Hotela Ambasador u Opatiji. Pokušajmo samo zamisliti kako bi hrvatski turizam izgledao da je uistinu izgrađeno 110 novih hotela“, istaknuo je Veljko Ostojić te naglasio da je postojeća smještajna struktura devastirajuća ne samo za turizam nego i za cijelu Hrvatsku.
S njim se složio i Tomislav Popović koji je napomenuo da nikako ne treba graditi hotele na silu, već aktivno upravljati politikom razvoja te polako podizati smještajne kapacitete tamo gdje su potrebni. Dotaknuo se i teme uvoza radne snage te poručio da u Hrvatskoj jednostavno više nema dovoljno radnika.
„Dijelimo sudbinu svih europskih zemalja jer ljudi sve manje žele raditi u turizmu. No, moramo naglasiti da se veliki hotelijeri u Hrvatskoj sve više približavaju europskim standardima po pitanju plaća i vjerujem da će se u bližoj budućnosti vratiti hrvatski radnici koji su otišli u druge zemlje radi istog posla“, kazao je Tomislav Popović.
Branko Bogunović je za kraj istaknuo kako se Hrvatska mora ugledati na druge zemlje kada je u pitanju rješavanje problema komercijalnog privatnog smještaja. Kako je kazao, država je propustila regulirati problem prije 15 godina zbog čega sada imamo ogroman izazov s kojim se nitko ne želi uloviti u koštac.
„Radi se o političkom suočavanju na nacionalnoj i lokalnoj razini, što podrazumijeva ogroman politički rizik zbog čega nismo sigurni tko će se odlučiti prihvatiti rješavanja ove tematike“, kazao je Branko Bogunović.
Na pitanje tko treba preuzeti inicijativu u rješavanju ključnih izazova u hrvatskom turizmu, svi su panelisti složni da teret odgovornosti leži na svim uključenim akterima – Vladi RH, jedinicama lokalne samouprave, ali i privatnom sektoru, te da svi moraju donijeti konsolidirano rješenje koje će spriječiti moguću devastaciju hrvatskog turizma.
